Određivanje faza malignih bolesti

Na osnovu stepena progresije kancera mogu se odrediti najefikasniji oblici terapije.

Faza označava određene karakteristike kancera, poput veličine tumora i njegovog širenja na okolne organe i tkiva.

Tačno utvrđivanje faze bolesti omogućava procenu njene ozbiljnosti i određivanje šansi za ozdravljenje.

Takođe, na osnovu stepena progresije kancera mogu se odrediti najefikasniji oblici terapije.

Faza karcinoma uvek se utvrđuje pri postavljaju dijagnoze, čak i ako se bolest pogoršava. Nove informacije o izmenama kancera s vremenom se priključuju osnovnoj fazi. To znači da se faza ne menja iako se kancer može menjati.

Da bi se utvrdila faza, obično se rade laboratorijske analize, rendgensko snimanje i drugi dijagnostički postupci..

Sistemi označavanja faze kancera

Postoje brojni sistemi ovog tipa, a neki, poput TNM, služe za procenu mnogih vrsta kancera.

Drugi sistemi su specifični, a primenjuju se u slučaju određenog tipa kancera. Zajednički parametri za većinu ovakvih sistema jesu:

* Mesto u telu gde se formirao tumor;

* Vrsta ćelija (adenokarcinom ili karcinom skvamoznih ćelija);

* Veličina tumora;

* Da li se tumor proširio na obližnje limfne čvorove;

* Da li se kancer proširio na druge delove tela;

* Stepen bolesti, koji pokazuje abnormalan izgled ćelija i verovatnoću rasta i širenja tumora.

Druge metode određivanja faza raka

Postoji još jedan fazni sistem, a služi da se sve grupe kancera svrstaju u pet glavnih kategorija. Uglavnom ga primenjuju laboratorije. On opisuje postojanje tumora na jedan od ovih načina:

* In situ – abnormalne ćelije postoje, ali nisu se proširile na obližnje tkivo;

* Lokalno – tumor je lokalizovan na mestu gde se pojavio, bez znakova širenja;

* Regionalno – kancer se proširio na obližnje limfne čvorove, tkiva ili organe;

* Udaljeno – proširio se na udaljene delove tela;

* Nepoznato – nema dovoljno informacija za određivanje faze.

Šta je gradiranje/stepenovanje tumora?

To je opis tumora baziran na stepenu abnormalnosti ćelija i tumorskog tkiva pod mikroskopom.

Ocena je indikator brzine rasta i širenja tumora. Ukoliko su ćelije tumora i struktura njegovog tkiva blizu zdravih ćelija i tkiva – kancer se označava kao „dobro diferenciran“.

Ovi tumori obično rastu i šire se sporije od onih koji se označavaju kao „nediferencirani“ ili „slabo diferencirani“, a koji sadrže ćelije abnormalnog izgleda gde mogu izostati normalne tkivne strukture.

Prema ovim i drugim razlikama na mikroskopskom nivou, lekari mogu klasifikovati stepen većine kancera. Faktori koji se primenjuju u određivanju stepena tumora mogu varirati, što zavisi od tipa kancera.

PROČITAJTE I… Benigni tumor (ni)je razlog za zabrinutost

Stepen tumora nije isto što i njegova faza. Faza se odnosi na veličinu i/ili obim (raširenost) primarnog tumora, a govori o tome je li se kancer proširio u telu.

Faza se zasniva na faktorima poput mesta primarnog tumora, njegove veličine, zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova i broja postojećih tumora.

Kako se određuje stepen tumora?

Ukoliko postoji sumnja na malignost tumora, onda ga lekar uklanja celog, ili pak jedan njegov deo – u postupku biopsije.

Patolog (ekspert za mikrobiološku analizu ćelija i tkiva) potom analizira uzeti isečak radi određivanja malignosti ili benignosti tumora. U slučaju maligniteta – patolog određuje stepen i druge karakteristike tumora.

Kako se klasifikuju stepeni tumora?

Sistem gradiranja zavisi od tipa kancera. Generalno, tumori se stepenuju kao 1, 2, 3 ili 4, u zavisnosti od količine abnormalnih ćelija. Stepen 1 podrazumeva gotovo normalan izgled tumorskih ćelija i strukture tumorskog tkiva.

Ovakvi tumori rastu i šire se vrlo sporo. Za razliku od toga, ćelije i tkivo u slučaju tumora označenog sa 3 ili 4 ne izgledaju normalno, te vrlo brzo rastu i šire se.

Na koji način stepen tumora utiče na izbor terapije?

Lekari se koriste stepenovanjem kancera i drugim faktorima – faza kancera, pacijentovo životno doba i opšte zdravstveno stanje – da bi napravili plan lečenja i dali prognozu uspešnosti terapije, šansi za oporavak, ili pak povratak bolesti.

Generalno, niži stepen ukazuje na bolju prognozu. Kancer visokog stepena može brže rasti i širiti se, te zahteva hitnu ili agresivniju terapiju.

Gradiranje tumora u planiranju terapije i određivanju prognoze za pacijenta značajnije je u slučaju određenih tipova kancera, poput sarkoma mekih tkiva, primarno moždanih tumora te raka dojke i prostate.